Astrologija je jedna od najstarijih nauka poznata čovečanstvu

Zapadnom svetu poznati su radovi Saragona I. iz Agadi koji je živeo 3800 godina pre Hrista. Set, treći Adamov sin, bio je toliko učen u astrologiji da je predskazao Veliki potop. Videvši šta će se dogoditi u budućnosti, naredio je da se izgrade dva velika kamena stupa u Palestini, na kojima je urezao znakove zodijaka i ostale astrološke informacije, tako da se ovaj nauk ne izgubi nakon Velikog potopa. Josip koji je živeo 70 godina posle Hrista, pronašao je ova dva Setova stupa koji su stajali tamo još od vremena Velikog potopa. U trećem poglavlju svoje «Knjige o Josipu», ovaj je poznati jevrejski istoričar zapisao: «Čovečanstvo je živelo puno pre Potopa i poznavalo je znanje o astrologiji». On govori o Abrahamu i o tome kako je on stigao u Egipat te tamo poučio Egipćane astrologiji. Veliki engleski astronom, Ser Isak Njutn (1642-1727.), bio je zaprepašćen podacima iz Egipta (iz regije Memnu i Ammon), u kojima se navodi kako je kralj Sais uz pomoć egipatskih sveštenika stvorio nauku o astrologiji. Prema nekim orijentalnim zapisima, astrologija je rođena u istom trenutku kada i čovečanstvo. Spominje se kako je egipatski faraon pokušao uništiti Nou, verujući da će tako zaustaviti Veliki potop, ali je zajedno sa celom svojom porodicom nestao u njemu. Efilimoun, glavni astrolog toga doba, je kroz astrologiju video da će se dogoditi Potop te je zamolio Nou da ga primi u njegovu Arku, što je ovaj i učinio. Sklopivši savez sa Noom, postao je dvadeset šesti kralj u drugoj dinastiji Egipta i izgradio grad Memfis. Micraim, njegov sin, poznavao je sve tajne magije i astrologije u prvim danima novog doba nakon Potopa. Veruje se da je on projektovao i sagradio veliku piramidu.  Aleksandru Velikom, kada je pobedio Darija III., prišli su Kalistenci i predstavili mu astronomske radove Vavilonaca koji su datirali od 2230. god. pre Hrista. U tim su spisima bili detaljni podaci o međusobnim odnosima planete prema položaju Sunca i Meseca, punog Meseca i eklipsi, što je dokazivalo kako su Vavilonci poznavali nauku o astrologiji hiljade godina pre Hrista. Misterija velike piramide u Egiptu, koju je gradio Micraim, leži u kompleksnim astrološkim proračunima, koje je on sam načinio pre njene gradnje. Zaije govori u poglavlju Ksiks, stih 19: «U to vreme bio je oltar Gospodu usred zemlje Egipta i stub Gospoda podignut u njegovu čast na samoj granici». I zaista, ovo je predskazanje potvrđeno, jer upravo velika piramida deli gornji i donji Egipat. Sam Micraim je odredio da se baš na 30 ° geografske širine (paralele) počne graditi velika piramida, a upravo je to bila granica donjeg i gornjeg Egipta. Ako se saberu sve stranice piramide, dobije se tačno 32.524 inča (1 inč = 2,5 cm), što odgovara kalendarskoj solarnoj godini od 365,24 dana. Tako je velika piramida postala primer najsavršenije orijentacije ikad sagrađene u svetu. Iako je Abraham poznat kao «otac Jevreja», on je zapravo po rođenju Kaldejac. Biblija nam govori kako je on došao iz grada Ur iz Kaldeja. Stoga je razumljivo kako je bio učen u astrologiji, jer je u to vreme grad Ur bio daleko poznatiji od Vavilona ili Ninevaha. U «Postanju», prvo poglavlje, stih 16, rečeno je: «I Bog stvori dva svjetla, veće svetlo da vlada danom (Sunce), a manje svetlo (Mesec) da vlada noću; on stvori i zvezde (planete) takođe.» U starim analima iz Persije nalazimo kako se astrologija praktikovala i zagovarala od najvećih kraljeva toga doba. Persijski filozof i prorok, osnivač mazdaizma, kulta mudrosti, i centralna figura zoroastrizma, Zaratustra (smatra se da je živeo oko 1200. godine pre Hrista), i sam je studirao astrologiju. Al Hakim, poznati persijski filozof (čiji je brat bio kralj Gushtasp), vodio je kraljevstvo prema astrološkim uputstvima. U svojoj knjizi «Judicia Gjamaspis» on raspravlja o konjukcijama planeta. U tom radu predskazuje rođenje velikog učitelja u Palestini, Hrista, i velikog propovednika Muhameda, koji će se pojaviti nakon Hrista. Navodi i to da će magijska religija nestati. U Kini je astrologija takođe davno utemeljena. Čak su i sami kraljevi birani prema svom astrološkom znanju, kao car Chuene (2 513. pr. Hrista.). U drevnoj Grčkoj, u vreme najvećeg procvata kulture i moći, mnogi su najveći filozofi bili astrolozi. Anakagoras (500-428. Pr. Kr.) Je posvetio ceo svoj život studiranju astrologije, a Pitagora (582-496. Pr. Hr.), Platon (428-348. Pr. Hr.), I Aristotel (384-322 . Pr. Hr.), takođe su bili upućeni u astrologiju. Hipokrat (460-377. Pr. Hr.), otac medicine, je tvrdio: «Osoba koja ne poznaje astrologiju treba biti nazvana budalom, radije nego lekarom.» U Rimu, rimski državnici, pesnici i filozofi,  Virgil (70 -19. pr. Hr.), Ciceron (106-43. pr. Hr.), i njegov prijatelj Figulus (98-45. pr. Hr.), kao i Horacije (65-8. pr. Hr.), bili su veliki poklonici astrologije. Astrolog Suktonije je predskazao da će Gaj Julije Cezar Oktavijan (63. pr. Hr. – 14. po Hr.), rimski vojskovođa i državnik koji je postao prvi rimski car, postati vladar sveta. Grčki istoričar, zemljopisac i filozof, Strabon (63. pr. Hr. – 24. po. Hr.), govorio je kako su tih dana astrologe nazivali Kaldejcima ili Vaviloncima, jer su izvorno došli iz Kaldeja ili Vavilona. Claudius Ptolemaeus (83-161. Po Kr.) Ptolomej, bio je starogrčki ili staroegipatski matematičar, zemljopisac, astronom i astrolog, koji je živeo u Rimskom Egiptu. U svojoj knjizi «Almegest» zabeležio je položaj 1 080 zvezda i podelio ih u 48 sazvežđa. Njegov sistem je pošao od Aristotelovih verovanja i održao se 1400 godina. Ptolomej je napisao nekoliko naučnih rasprava, od kojih će 3 odigrati znatnu ulogu u razvoju islamske i evropske nauke. Prva od tih već spomenuta je astronomska rasprava koja je danas poznata kao «Almagest» («Velika rasprava», ili izvorno, «Matematička rasprava»). Druga je «Geografska uputstava», koja predstavlja temeljan prikaz geografskog znanja grčko-rimskog sveta. Treća je astrološka rasprava poznata kao «Tetrabiblos» («Četveroknjižje») u kojoj on pokušava horoskopsku astrologiju prilagoditi tadašnjoj Aristotelovskoj filozofiji prirode. Detaljno je razradio i geocentrični sistem koji je po njemu nazvan Ptolomejev sistem. Godine 815. po Hristu, šesti arapski Kalif, Mamoon-orra-Sheed, naredio je da se astrološki radovi Ptolomeja prevedu na arapski. U 13. veku, Fridrik II. (1194-1250.), Car Svetog Rimskog Carstva, naredio da se Ptolomej radovi prevedu sa arapskog na latinski. Alfonso, kralj Kastilje, naredio je da se jedan primerak prevede na španski. Godine 1538. publikovan je potpuni tekst Ptolomejevog astrološkog rada. Nakon uništenja Rimskog carstva, italijanski astrolog, matematičar i monah, Placidus de Titus (1603-1668), publikovao je svoju knjigu «Nebeska filozofija», koja je sadržavala horoskope tridesetak najeminentnijih ljudi u Evropi, kako bi potvrdio istinitost i znanstvenost Ptolomejevog astrološkog rada. Kraljica Elizabeta I. (1533-1603.) Bila je zagovornica astrologije i stoga je podržavala slavnog Džona Deea. John Dee (1527-1608.), Bio je engleski astrolog, astronom, matematičar, alhemičar, okultist i savetnik kraljice Elizabete I. Sir Francis Bacon (1561-1626.), Engleski filozof, pravnik i državnik, kao i Johan Kepler (1571 -1630.), nemački astronom i matematičar, bili su izvrsni astrolozi. Ser Isaac Nevton (1642-1727.). Sir John Flamsteed (1646-1719 )bio je engleski astronom i prvi nosilac naslova kraljevskog astronoma. Katalogizirao je preko 3 000 zvezda. Zvezdani atlas «Atlas coelestis» iz 1729. sastavljen je prema njegovim zapažanjima. Uz pomoć astrologije položen je i kamen temeljac za poznati Roial Greenvich Observatori. Engleski kralj Charles I. (1600-1649.) Učio je astrologiju od slavnog Sir Eliasa Ashmolea (1617-1692.), Koji je osnivač Ashmoleanske biblioteke u Oksfordu. Sir Elias Ashmole je bio poznati engleski astrolog i alhemičar. Kraljica Ana (1665-1714.), Prva kraljica Velike Britanije i poslednja kraljica samostalnih kraljevina Engleske i Škotske, i kraljica Irske, pozvala je na svoj dvor slavnog holandskog astrologa i mistika, Vana Galgebrokea, koji je tačno prorekao mesec i godinu njene smrti. Dr John Butler, rektor iz Lichborougha (Engleska), u početku je bio veliki protivnik astrologije, ali je kasnije postao poznati astrolog. Godine 1668. objavio je astrološku natalnu kartu Isusa Hrista. Glavni engleski astrolog Villiam Lilli (1602-1681.) nekoliko je puta opomenuo engleskog kralja Čarlsa I.-og o predstojećim lošim događajima, ali ga ovaj nije poslušao. Takođe je 1651. predskazao veliki požar u Londonu koji se dogodio 1666. godine. Zbog toga je bio i pozvan na odgovornost, jer su gradski vlastodršci posumnjali da je bio umešan u izbijanje požara. No, nakon njegovih odgovora da je sve to Božje delo, a kako je to Bog izveo nije mu poznato, poštovanje prema astrologiji je enormno poraslo. Veliki Napoleon I. Bonaparte (1769-1821.), Francuski vojskovođa, državnik i car, zamolio je sveštenika benediktinca, poznatog astrologa, Pjera le Clerc, da mu napravi horoskop najpovoljnijeg dana za postajanje Prvog konzula. Nakon što je postao Prvim konzulom, slijedivši uputstva Le Clerca Napoleon I. Bonaparte postao je car Francuske (zbog toga mu je darovao kuću u Versaju i dobru penziju). Pet dana pre poznate bitke na Vaterloou, Le Clerc je sa svojom astrološkom kartom pokušao doći do Napoleona, ali je bio sprečen i pronađen mrtav sa svojim horoskopom u rukama. Neke od stranica ovog horoskopa i danas se čuvaju u arhivu u Parizu.

(Atma)