Sistem nauke o boji

Rukopisi iz drevnih vremena pokazuju da su u Indiji, Kini i Egiptu, sveštenici i iscelitelji posjedovali celovit sistem nauke o boji, baziran na zakonu korespondencije između sedmostruke prirode čovjeka i sedmostruke podjele sunčevog spektra. Dakle, fundamentalni zakoni i principi koji vladaju kosmičkom energijom koju poznajemo kao boju su oduvek bili prisutni u učenjima drevnih mudrosti za učitelje i iscelitelje svih vremena. Međutim, savremena istraživanja, fizika i metafizika sve više otkrivaju, kao i u mnogim drugim poljima, mudrost starih o upotrebi boje u isceljenju, koju ćemo ovdje prvo prikazati iz ortodoksnijeg ugla, gdje su se ljekari i naučnici zainteresovali za istraživanja o korišćenju finijih sila prirode u cilju efikasnijeg lečenja mnogih oboljenja, pa su čak i koristili boju terapijski sa velikim uspehom. Ako prihvatimo činjenicu da je bolest nedostatak harmonije u sistemu, ideja na kojoj počiva iscjeljenje bojom ili hromoterapija, sastoji se u tome da se povrati tjelesna ravnoteža primenom zraka obojene svjetlosti na telo. Mada isceljenje bojom, kao i mnoge druge nauke koje danas doživljavaju svoj preporod, ima svoje korene u prošlosti, u moderno vrijeme stvarno interesovanje za hromoterapiju počelo je sa eksperimentima koje je Robert Hant radio na biljkama. Njegova knjiga “Istraživanja hemijskih odnosa svetlosti” opisuje uticaj odabranih zraka svetlosti na rast biljaka. Prva knjiga koja je pisana o upotrebi boje u terapeutske svrhe je “Plava i crvena svjetlost, ili svjetlost i njeni zraci kao medicina” Dr-a S. Pankoasta objavljena 1877. godine. U suštini, ona je tretirala upotrebu stimulišućih crvenih i blagotvornih plavih zraka na ljudsko tijelo. Sljedeće godine, Dr E. D. Bebit je objavio svoje monumentalno delo koje opisuje dejstvo različitih boja spektra i njihovo korišćenje kao sredstva za liječenje. Međutim, tek je indijski naučnik, po imenu D. P. Gadiali, otkrio naučne principe koji objašnjavaju zašto i kako različiti zraci boja imaju različita terapeutska dejstva na organizam. 1933. godine poslije višegodišnjih istraživanja, Gadiali je objavio “Spektro-hronometrijska enciklopedija” remek-djelo o kolor terapiji. On je radio i predavao u SAD i izumio je više tipova kolor lampica.

Gadialieve teorije

Teorije koje su nastale su na osnovu Gadialijevog rada. On tvrdi da boje predstavljaju hemijske potencijale u višim oktavama vibracije. Za svaki organizam i sistem tijela postoji posebna boja koja stimuliše i druga boja koja inhibira rad tog organa ili sistema. Upoznavanje sa djelovanjem različitih boja na različite organe omogućava čoveku da primijeni ispravnu boju koja će pomoći da dođe do uravnoteženosti rada svakog organa ili sistema koji je došao u abnormalno stanje ili počeo pogrešno da funkcioniše. Proces življenja u zdravom stanju podrazumijeva pravilnu ravnotežu energija svih boja unutar tijela. Kada je ova ravnoteža poremećena dolazi do bolesti, a ako je neravnoteža suviše velika, nastaje smrt. Cilj nauke o iscjeljenju bojama je borba sa bolešću uspostavljanjem normalne ravnoteže energija boje unutar tijela. Zemlja i svi njeni stanovnici dobijaju energiju od sunčevih zraka – svi elementi koji su poznati na zemlji nalaze se u suncu, što se može vidjeti pomoću spektroskopske analize. Sunčevi zraci nam donose energiju svakog poznatog elementa od kojih se prave hemijske kombinacije. Bijela svjetlost sadrži energiju svih elemenata i hemikalija koje se nalaze u Suncu. Sunce neprestano zrači energiju bijele svjetlosti u atmosferu, i na taj način “puni” atmosferu sa različitim tipovima energije koji su potrebni za održanje života.

.